Različiti plastični materijali, kao što su PVC, CPVC i polipropilen, pokazuju jedinstvene karakteristike toplinskog širenja. Kada su izloženi toplini, ti se materijali mogu znatno proširiti, što može promijeniti pristajanje i poravnanje ventila unutar sustava cjevovoda. Ova neusklađenost može dovesti do opterećenja na spojevima i potencijalnog curenja. Nasuprot tome, pri niskim temperaturama, određene plastike postaju kruće, gube duktilnost i povećavaju rizik od loma pod mehaničkim opterećenjem. Na primjer, ako je ventil izložen padovima temperature tijekom rada, možda se neće saviti koliko je potrebno da bi se prilagodio promjenama tlaka, što može dovesti do pucanja ili kvara. Razumijevanje ovih svojstava bitno je za odabir pravog materijala ventila na temelju očekivanih toplinskih uvjeta.
Interakcija između temperature i kemijske otpornosti ključna je u određivanju životnog vijeka i pouzdanosti ventila. Više temperature mogu ubrzati kemijske reakcije, čineći određenu plastiku osjetljivijom na napade agresivnih tvari, što dovodi do preranog trošenja ili kvara. Na primjer, klorirana otapala mogu razgraditi PVC na povišenim temperaturama, što može dovesti do oštećenja strukture. Neophodno je pregledati detaljne tablice kemijske kompatibilnosti koje dostavljaju proizvođači, uzimajući u obzir ne samo uključene kemikalije, već i njihove koncentracije i temperaturne raspone kojima će biti izložene tijekom vremena. Preporučuju se redovite procjene uvjeta izloženosti kemikalijama kako bi se prema potrebi prilagodili materijali.
Brtve, često izrađene od elastomera kao što su EPDM, Viton ili PTFE, igraju ključnu ulogu u održavanju integriteta plastičnih ventila. Varijacije temperature mogu ozbiljno utjecati na fizička svojstva ovih materijala. Visoke temperature mogu uzrokovati stvrdnjavanje brtvila, gubljenje sposobnosti sabijanja i stvaranja čvrstog brtvljenja. Nasuprot tome, na nižim temperaturama brtve mogu postati previše savitljive ili se čak smrznuti, što dovodi do nemogućnosti održavanja pravilne brtve kada je to potrebno. Kako bi se osigurala optimalna izvedba, potrebno je provoditi redovite preglede brtvi, a rasporede zamjene treba uskladiti s profilima radne temperature. Korištenje brtvi posebno dizajniranih za očekivani temperaturni raspon može dodatno povećati pouzdanost.
Odnos između temperature i viskoznosti tekućine ključno je razmatranje u kemijskim procesima. Na primjer, kako se temperatura povećava, viskoznost mnogih tekućina opada, što može dovesti do većih brzina protoka kroz ventil nego što je to prvobitno predviđeno. Ovo neočekivano povećanje protoka može opteretiti opremu koja se nalazi nizvodno, što dovodi do potencijalnih kvarova ili neučinkovitosti sustava. Nasuprot tome, niže temperature povećavaju viskoznost, potencijalno uzrokujući spor protok i povećane padove tlaka na ventilu. Kako bi se riješile te varijacije, možda će biti potrebno implementirati mehanizme za kontrolu protoka ili regulatore tlaka koji se mogu prilagoditi promjenjivim uvjetima, osiguravajući dosljednu izvedbu bez obzira na temperaturne fluktuacije.
Svaki plastični ventil ima specificirana radna ograničenja u pogledu temperature i tlaka, kojih se treba strogo pridržavati kako bi se spriječili kvarovi. Prekoračenje ovih granica može dovesti do deformacije, gubitka funkcionalnosti ili potpunog kvara ventila. Na primjer, rad ventila dizajniranog za maksimalnu temperaturu od 80°C na 100°C može dovesti do omekšavanja plastike, čineći je nesposobnom za održavanje pritiska ili cjelovitost brtvljenja. Ključno je uspostaviti jasne radne parametre i redovito pratiti uvjete okoline unutar sustava kako bi se osigurala usklađenost s ovim ograničenjima. Implementacija alarma ili sustava nadzora također može pomoći u prepoznavanju kada se uvjeti približavaju kritičnim pragovima.
PPH kuglasti ventil tipa B DN15-100
